|
|
|
|
1935 - 2015 (80 године)
Има 11 предака и 9 потомка у овом породичном стаблу.
-
Повезано са |
KRSTIĆ Kosta 2. |
|
Kosta II
Da mu se da ime Kosta zahtevao je rođeni brat njegovog pradede Save Krstića, Kosta 1. Krstić koji je bio imućan,a nije imao kome da ostavi imanje jer mu je sin Mitar poginuo u 1.Sv.ratu. Kosta 2. je pisao o tragediji i životu njih troje dece koja ih je zadesila po smrti svih ukućana 1947 i 1948. |
Рођење |
28 Окт 1935 |
Rivica |
Крштење |
1936 |
Seoska crkva, Rivica |
Пол |
Мушко |
Занимање |
Penzioner carine |
Смрт |
5 Нов 2015 |
Bolnica, Koprivnica, R Hrvatska |
Сахрана |
7 Нов 2015 |
Gradsko groblje, Koprivnica |
|
Kosta II Krstić, Srbin, sahranjen 07 Novembra 2015 na Gradskom groblju Koprivica, zajednička grobnica sa suprugom Divnom, sestrom Radmilom i zetom Ivicom Maček
|
Белешке |
|
Шифра особе |
I17 |
KRSTIC |
Промена |
23 Дец 2021 |
Брак |
PETROVIĆ Divna, рођење: 24 Јул 1937, Buđanovci , смрт: 5 Дец 2005, Koprivnica, Hrvatska (старост 68 године) |
Венчање |
1956 |
Inđija |
Тип: Građansko venčanje kod matičara |
Деца |
+ | 1. KRSTIĆ M. |
| 2. KRSTIĆ Verica, рођење: 2 Maj 1960, Porodilište Narodnog fronta, Beograd , смрт: Јул 1960 (старост 0 године) |
| 3. KRSTIĆ Milena, рођење: 2 Maj 1960, Porodilište Narodnog fronta, Beograd , смрт: Јул 1960 (старост 0 године) [рођење] |
|
Промена |
22 Мај 2016 |
Шифра породице |
F11 |
Породични лист | Породична карта |
-
-
Фотографије
|
| Kosta II Po smrti svih ukućana smešten je u Dom za siročad u Pančevo. Završio bravarski zanat. Radio je na železnici u Inđiji. Veliki komunista. Nažalost nije doživeo da u zdravlju vidi propast komunizma u SFRJ. Završio je školu i radio kao na carinskom prelazu do penzionisanja u Koprivnici, Hrvatska.
Svi podaci su 100% sigurni, na više mesta su proveravani (razgovori u porodici, knjige u crkvama, knjige u matičnim uredima, groblja). Kao najstarije dete u svojih roditelja, a po njihovoj smrti imao je 11 godina. On i brat su odvedeni u dom za siročad, a sestru Goricu je uzela jedna tetka. Posle nekoliko godina uspeo je da pronadje brata u domu za siročad u Novom Miloševu, a sestru kod tetke u u Sremskom Prnjavoru, othranio ih je, iškolovao, pomogao. Doveo je kod sebe i brata i sestru od rodjene tetke da ih pomogne, iškoluje, zaposli. Mnogi su mu zahvalni na tome, a kao svi imao je svoje padove i uspehe.
Za prijatelje, kolege, komšije bio je dobar, human, savršen, svima je činio. Mnogima je pomogao, ali je upropastio i rasterao najrodjenije od sebe, svoju decu, umesto da ih je okupljao oko sebe, poklanjao im vreme i pažnju kao što svi rade, on je okupljao braću i sestre, a svoju decu potčinio braći i sestrama, u neku ruku zapostavio-odbacio. Od supruge Divne napravio robinju koja je sa svojih 19 godina bila jos uvek dete, a supruga, da služi njegovu braću i sestre. Kosta je voleo mnogo da komentarise politička zbivanja u Hrvatskoj i Srbiji. U jednom razgovoru sa rodjenim bratom Jovanom doslo je do velike svadje oko pomenute teme. Jovanova sujeta je bila toliko velika da je rodjenog brata Kostu prijavio policiji. Prilikom prvog sledećeg dolaska u Srbiju Kostu je privela policija i drzala na informtivnom razgovoru nekoliko sati.
Kosta je rekao da nikada neće moći da se vrati u domovinu da bude sahranjen pored grobova svojih predaka jer mora da sačuva ćerku i njen ugled. Živeli smo u dve države. Ja, u domovini svojih predaka, a on i ćerka u Hrvatskoj. Nisam voleo da odlazim u Hrvatsku, a i plašio sam se ustaškog rezima. Preminuo je, a nismo se čuli i videli.
|
| Kosta sa ujakom Stankom
Rodjeni ujak koji je živeo u Savinom Selu u Bačkoj. Fotografija napravljena 1954 godine u Beogradu kod železničke stanice. |
| Dom za siročad. 1948 godine je izgledao drugačije, ali je u ovu zgradu odveden kosta sa 11 godina kada je ostao bez roditelja i nekog ko bi se o njemu brinuo. Dom se nalazio u ulici Pere Segedinca. Tabla naziva ulice je bila ukucana na drvo, medjutim prolazile se godine i tabla je srasla sa korom
|
| Kosta je počeo u Koprivnici da radi na carinarnici. Zavrsio je višu skolu, postao je šef carinskog prelza. Otisao je u redovnu penziju na tom radnom mestu.
|
| 1971. godine u Koprivnicu je došao Josip Broz Tito. Kosti je pripala čast da dočeka i prvi pozdravi predsednika SFRJ. Zaista je na to bio ponosan.
|
|
|
|